1108

lakse je kad se ispljune

05.03.2015.

Basheskia & Edward EQ - 3/6 "Trube jeseni" (Savršen metak - Pjesme Mehmeda Begića)

Published on Mar 4, 2015 muzika: Basheskia & Edward EQ tekst: Mehmed Begić čita: Jelena Milušić snena gitara: Adnan Salihović foto: Korana Šegetalo Delić (http://cargocollective.com/hungryshadow) dostupno na: https://soundcloud.com/basheskia/36-t... Periskop Studio Hit produkcija OTVARAM VRATA SOBE I IZLAZIM U SVIJET Poslušaću tvoj savjet. Izlazim u svijet. Nije bitna moja nesigurnost, zaboravimo kukavičluk. Nema veze šta se dešava niti šta bi trebalo da se desi. Zapaliću cigaretu i spaliti sve tri želje. Prošetaću iluzije i nahraniti snove. Nek se bijela zastava vijori iznad svake klupe na kojoj potražim utočište. Svjedočiću protiv svakog ko vjeruje u apsolutnu i isključivu ljubav. Ismijaću slobodu u lice. Istopiću sve lance ovog svijeta. Naučiću da živim sa sobom ovakvim. Na proste faktore ću razbiti brak svakoga od nas. Spaliću poštanske sandučiće i zaboraviću svoje ime. I nije više važno na čijoj su strani zvijezde, niti u kojem pravcu vjetar puše. Tišina u koju sam zapao više mi ne daje odgovore i ti si u pravu kada kažeš da je vrijeme da otvorim vrata ove sobe i poklonim se ulicama. PJESMA KOJA NEMA GDJE OTIĆI Ponovo sam te sanjao i vidio tako jasno neobičnu odjeću i polu- muške molitve upućene borovima među kojima si stajala. Sjene su se stapale sa visinama, drvoredima, vodama i gubile u zamkama naših pogleda. Kako li sam te noći sebe zvao? Na kakvim sam oblacima plovio i sve to ostavio. Stigao sam do kraja tražeći anđela. Mnogo imena mi nije izmjenilo lice i još kuca ova grudva mesa u kojoj sam uspavao tvoje oči i riječi. Na šta si mislila dok si pisala o zauvijek i nikada. Ništa ne vrijedi kada trube jeseni sviraju povlačenje. Gdje si bila kada sam odlučio potražiti puteve do najbolje škole koja ima sve moje učitelje i Mudro Drvo u dvorištu. Na šta smo mislili… Ovo pišem ubjeđen da tako činim uslugu savjesti Novog svijeta. Pišem ti sretan što sam bio izmišljeno lice stvoreno na papiru, od tinte, i što si me željela najviše što možeš, sve one savršene dane. Do jedne noći kad se ništa više nije moglo podnijeti.

<< 03/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


neti neti
rijeci su pompezno lose. one su samo putkoazi, ili prema centru ili da nas sto vise odalje od sebe samih. od rijeci sam imao samo tanak povrsni sloj filma koji je bio nestvaran sacinjen od misli. sada kada je tako kako jeste ostaju lijepa sjecanja, najljepsa sjecanja koja ce da bude duboko zakopane tuge neostvarenih zelja i nadanja. sada se da se dozove, jos samo malo hrabrosti...

Favoriti,

beautiful Happy Rhodes
[machina]






Dobar je Njujork Siti, al' ima jednu manu: nije Sarajevo.

BROJAČ POSJETA
13956

Powered by Blogger.ba