1108

lakse je kad se ispljune

26.06.2015.

`iz arhive, ove godine

izgubio mi ego publiku. jedna po jedna glava mu otpadaju ali vratovi su zilavi I dovitljivi pa kao u gmizavaca trup nova glava nice. nista ne lice onim prvima koje su vec mrtve pale na boju prepoznavanja. jos samo sjecanja kao para iznad hladnih rijeka u jutrima pjevaju s pticama pjesme koje sve vise postaju mitovi, s vremenom epovi, o nekim danima boljim, jacim, ljepsim, zivljim... tog prvog dana proljeca feudalac je ugovorio sherifa bez konja, s autom, da izbace moga drugara iz kuce. dok sam se dovezao vlastitom kupe limuzinom iz predzadnje godine prosloga vijeka (a lakse bi bilo napisati 1999. godiste, ali tjeram sebe na sta? hajd ga znaj!) raja I ostali suznji su natovarili karavan I prebacili blago na drugi kraj sela. u zemunici su se hladili komsho, boginja kise, drug Mushtuluk, I na kaucu uspavani Rasprodani San. proljece je pocelo objavom na jutarnjem programu en bi sija.

<< 06/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930


neti neti
rijeci su pompezno lose. one su samo putkoazi, ili prema centru ili da nas sto vise odalje od sebe samih. od rijeci sam imao samo tanak povrsni sloj filma koji je bio nestvaran sacinjen od misli. sada kada je tako kako jeste ostaju lijepa sjecanja, najljepsa sjecanja koja ce da bude duboko zakopane tuge neostvarenih zelja i nadanja. sada se da se dozove, jos samo malo hrabrosti...

Favoriti,

beautiful Happy Rhodes
[machina]






Dobar je Njujork Siti, al' ima jednu manu: nije Sarajevo.

BROJAČ POSJETA
13955

Powered by Blogger.ba