sjecanja

sjecam se vjezbi i prakse. cim bi otvorili oci, jos uvijek lezeci, nudili bi molitve zahvalnosti uciteljima sadasnjim, i proslim. onda bi majci zemlji ponudili zahvalu sto ce nas nositi tokom dana. nakon prvog koraka bi vec pali kao stapovi i nudili ponizna postovanja pred drvenim i metalnim idolima, toplim suzama kupali slike svetaca ovjencanih…

Nastavi čitanje →

pomalo

okovi zelja. ne postoji tjelesna potreba. to je fantom. zedj, glad, prokreacija, pishanje i sranje, sve je to nastalo od zelje da se bude nesto drugo od onoga sto jesmo. a kakve su to samo muke, kada imas zelju koja se ne ispunjava. dobro je to Bg. Gita opisala, tu putanju svraba, frustracije, ljutnje i…

Nastavi čitanje →

crtice

Tamo negdje u Micigenu, oko Ipsilantija, je mirisala hava na Sarajevsku jesen. Flora je sva podivljala u toj sjevernoj drzavi, inati se vjetrovima, hladnoci i industrijalizaciji. Stare zgradurine, oronula infrastruktura, sitno smece pobacano u grmlje i siblje koje ga je rujnim bojama zakamufliralo. U tim kratkim setnjama sam opet poceo pisati roman, neki ljubavni, sentimentalni,…

Nastavi čitanje →

kroz

Duboko u meni hiljade cvorova, nebrojeno jada i razocarenja. A na povrsini hladan kao spricer bez trunke osijecanja sem mrtvackog stanja. Ubio me svijet, svi oni ljudi za koje se vezah. Jos jedino sam mekan pred prostranstvom doline i valovima gorja koji presijeku tu unutrasnju vezu. Tu na vrhu slobodno zaplacem i sklupcam se u…

Nastavi čitanje →